Aleksandar Popović ‎– Alonia Fuelese

Label:
Slušaj Najglasnije! ‎– none
Format:
CDr, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Tracklist

1 Araman
2 Hont
3 Amenia Sant
4 Sanafrena
5 Samgodija
6 Univel
7 Konia Safen
8 Hum
9 Plamera
10 Sanda Folave
11 Arine
12 Temolas
13 Orit
14 Zeniel
15 Savm Opol
16 Elonis
17 Nolen
18 Fras Edem
19 Safena
20 Plamera 2

Reviews

Add Review

franticz

franticz

April 26, 2016
ALEKSANDAR POPOVIĆ - Alonia Fuelse (2009, Slušaj najglasnije)

Glazbu i tekstove na izmišljenom jeziku osmislio je Aleksandar Popović iz Niša (polovina duet banda Lihen) koji je ovdje u određenu ruku oneman band (svira električni klavir, gitaru, blok i flautu), kreirajući kompozicije nadogradnjom minimalističkih zvučnih efekata. Na albumu gostuje 5 glazbenika (Milan Vukić - gitara, Bojan Petrović - vokal, udaraljke, Dušan Vukić - klavijature, Sanja Živković - vokal i Nenad Jovanović - gajde) koji daju specifičan znamen ovom sasvim neobičnom albumu s bogatim koktelom ambijentalne, elektro-akustične, amplificirane, pa i neo-folk, post electro noise-industrial i eksperimentalne glazbe. Kroz sve ove navedene stilske prizme prodiru snažne natruhe popa u artificiranom izdanju preko uglavnom instrumentalnih komada u kojima su vokali posve potisnuti u guste naslage psihodelične atmosfere (pjesme "Konia Safen", "Sanda folave") što ponekad nalikuje na izgubljeni orijentir shoegazera i psihodeličara s konca '80-tih (MBV, Galaxie 500, Pale Saints...), no daleko od toga da se ova glazba može utrpati u isti koš sa gitarističkim bandovima koji su si tokom karijere samo gledali cipele. Prije bi bila usporediva sa radovima Brian Enoa (ambijentalna faza), Tangerine Dream, Throbbing Gristle, te eksperimentalnih impresija Holger Czukaya i David Sylviana, no ovdje se unatoč jednostavnom minimalističkom kosturu kojeg čini čak 20 tema provlači snažna autorska sposobnost da se zaputi na put u nepoznato. Daleko od toga da je riječ o čistom eksperimentu jer ovdje zaista ima svega u vrlo prijatnim i mirnim, te prozračnim pasažima koji su katkad obogaćeni natruhama egzotičnog folka koji odzvanja kao miljama udaljen od urbane vreve smješten na granicama imaginarne percepcije. Osobiti ugođaj pružaju teme "Temolas" sa pozadinskom flautom, neo-folk "Orit" uz gajde, vox-extended tehniku Sanje Živković i gitaru koja je adaptirana poput ouda ili barem šargije. Skladbe su uglavnom satkane od jednostavne minimalističke potke koja se tokom čitavog albuma proteže u obliku kratke instrumentalne mantre na koju se stepenasto dodaju najrazličitije efektne improvizacije (primjerice u najduljoj temi "Zeniel", cca 7 minuta) koje katkada zaglibe u repetacijama ("Nolen"), ali sve skupa kroz tok "Alonia Fuelse" prodefilira vrlo spretno i domišljato što sve skupa rezultira zaista nepredvidljivim raspletom događaja nakon ona dva albuma Lihen ("Nepoznate istance", 2008 i "You Better Throw Smile Off Your Face Before I Nake It Off", 2009, oba za Slušaj najglasnije).

U globalu gledano, ovo je daleko veće oslobođenje zvučnih teritorija i otvaranje vidika ka artu što podrazumijeva da će se od ovakvih ideja kroz izvjesno vrijeme razviti vrlo plodna kreativna konstrukcija autora koji teži ka sofistikaciji i svojem, ali upravo svojem, nadasve vlastitom stilu kojeg mu nitko ne može osporiti.

Imaginarno i bajkovito ambijentalno djelo koje je ipak malčice predugačko u fantazijama okupanim atmosferama kojima samo manjka fabula i koncept da bi dobilo svoj pravi smisao. No, korak po korak...

Ocjena (1-10): 7