Kiša Kerozina ‎– O Ljudim I Snovima

Label:
Slušaj Najglasnije! ‎– none
Format:
CDr, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Reviews

Add Review

franticz

franticz

April 27, 2016
KIŠA KEROZINA: O ljudima i snovima (Slušaj najglasnije, 2014)
Pretvorio sam se u uho kad sam dobio ovaj drugi album očekujući debeli napredak spram odličnog debija "Kiša kerozina" iz 2010., ali sam ostao jako razočaran. Na debiju nije bio najskladnije uštelan zvuk bubnjeva, pa su ovom prilikom koristili ritam mašinu. Okey, to se može shvatiti, a većinom teško je ne primijetiti nesklad visokog vokala Marjana Stošića sa cijelom infrastrukturom koja je pročišćenija od debija, ali upravo zbog visokih frekvencija ritam mašine i staccato gitara gubi se osnovni sadržaj - bit pjesme. Odnosno, produkcija je šepava, više od pola pjesama je nerazumljivo upravo zbog visokih tonova (debi je u tom pogledu bio puno kompaktniji) i opet se dešavaju kontra efekti samo zbog krivo posloženih parametara na mikseti.

Ovdje se stvari donekle dobro odvijaju u uvodnoj "Srebrna kiša" i instrumentalu "451 MHz", sve dok Marjan ne počne pjevati u laganoj "Info", ali i to se može koliko-toliko tolerirati. Visoki tonovi gitara i ritam mašine oduzimaju mu prostor premda je pjesma u suštini odlična; uočava se da manjkaju basovi, niske frekvencije i da sve odlazi nekud u produkcijski nesmotreni noise. Nema reduciranja i kompletnog farbanja vokala ili barem gitare ili cijelog zvuka. Četvrta "Na pola puta" već je lo-fi demo, a takav je praktički i ostatak albuma premda više nemaju onako žestokih riffova kao na prvijencu koji su došli direktno s nekog pojačala. Teško je shvatiti ovakav kreativni trud ulaganja u inače jako dobre pjesme kad je produkcija pomela cijelu stvar gdje vokal i svi visoki tonovi zvuče tek samo poput običnog demo materijala. Jel' to neka nova fora? Ako jest, nikako ne odgovara ovakvom bendu od kojeg se očekuje 'prava stvar', a čak nije niti noiserski odfrljeno poput Big Black... Na introventnu liriku obasutu otuđenjima, nemirima i uglavnom mračnijim manirizmima nove srpske scene pronađe se i poneki solidan komad ("Kroz maglu") koji će posvemašno podsjetiti na debi album Petrola ili pak The Cure (elegija "Oscilator").

Da se razaznaju tekstovi treba dobro naćuliti uši i smanjiti visoke frekvencije. Tad se nešto i pohvata. Trebalo je sve ovo puno bolje i kompaktnije miksati, bojati efektima, smišljati baš ako treba i toplu vodu, te naposljetku i masterirati. Ovako kako jeste samo su ogoljene pjesme sa solidnim idejama u demo produkciji. A za rejting benda to nije dovoljno. Bilo bi sasvim drugačije da su oni ekipa underground zafrkanata kojima stil, izraz i sama svirka nije najbitnija, međutim trude se biti ozbiljan bend s dubokim mislima i sofisticiranim poantama, a na ovaj način je teško shvatiti osnovnu bit u principu jako dobro zamišljenih kompozicija.

Naslovi: 1.Srebrna kiša, 2.451 MHz, 3.Info, 4.Na pola puta, 5.Tišina, 6.Dok hodam, 7.Kroz maglu, 8.Oscilator, 9.Sistem, 10.Izlaz
ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 01/09/2014