Mor Krom Kinski III ‎– Veliki Dani

Label:
Slušaj Najglasnije! ‎– none
Format:
CDr, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Tracklist

1 Zapis O Izvoru
2 Put Za Jug
3 Lavska Gordost
4 Isti Smo
5 Prijatelju
6 Usnom Razum Srce Pita
7 Dobri Sveti Ante Ozdravi Moga Druga
8 Ljubav IX
9 Sunce
10 Drevni Blues
11 Ova Cesta
12 Mačuhica
13 Baron I Mor Mir Svoj Miruju
14 Eli II
15 Far Fobija
16 Jednoj Malabarezanki
17 U Sredini Magarac
18 Dvije

Reviews

Add Review

franticz

franticz

April 27, 2016
MOR KROM KINSKI III: Veliki dani (Slušaj najglasnije/ Brlog Records, 2012)
Veoma lijep i slušljiv akustični lo-fi album Stipeta iz Olovnog Plesa koji je podario svijetu jedan nevjerojatan užitak u obliku spoken-word skladbe "U sredini magarac".

Oh, meni se od svih tih informacija i prilično širokom opsegu rada frakcija i off-projekata članova Olovnog Plesa sve zmešalo u tintari. Činilo mi se da sam već ranije preslušavao ovaj projekt Stipe Periše i nešto pisao o njemu, ali sam se prevario. Bila je samo jedna pjesma "Mor Krom Kinski III" na njihovom eksperimentalnom albumu "Rovovska akustika" (http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=9021) i to je to.

Mor Krom Kinski je bio hrvatski mistik i poeta kome se još kao klincu od nekih 14 godina zagubio trag na Galipolju u vrijeme 1. Svjetskog rata. Neke informacije tvrde da je preživio i iza sebe ostavio pisana djela, a Stipetu kao neumornom istraživaču skrivene hrvatske baštine je poslužio za alter ego novog solo projekta.

I znamo već što od Stipeta možemo očekivati - odlične poetične tekstove, akustični blues s dodacima americane, countryija, rockabillyija, folka i malo eksperimentarija (vrlo dobar lo-fi/noise komad "Drevni blues" i komorni post-industrial/dark-wave minimalizam "Eli II"). Već je ranije ove godine objavio debi "Fonometar" kojeg sam preskočio jer do sada nisam znao za njega, ha, šta ćeš... Ne stignem.

Elem, ovdje se nalazi 18 pjesama, 64 minuta lagane akustične mjuze i uglavnom mnogo letargičnih, emotivnih i duboko intimnih tekstova, dakako na hrvatskom jeziku. Nakon uvodne acapella "Zapis o izvoru" slijedi blueserski najbrža skladba "Put za jug" potkrijepljena i finim impro-solažicama električne gitare i čudnovato distorziranog basa koji je posve u pozadini i djeluje kao da je elektronski synth, dok ritmičku pratnju čini isprekidani i neravnomjerni 'claphands'. Sa sličnom konfiguracijom napravljene su i "Usnom razum srce pita", "Jednoj Malabrežanki" i erotska "Far fobija" (sa elektronskim efektima), te ako se mene pita, ovo su najdotjeraniji komadi albuma. Ostatak materijala većinom se svodi na liniju akustike a'la Johnny Cash s nekim veoma senzibilnim, čak i duhovnim pjesmama poput "Lavska gordost" i "Dobri sveti Ante ozdravi moga druga" ili krajnje emotivnim koje graniče skoro do patetike ("Prijatelji", "Dvije" ili obrada "Isti smo"). Ima i upravo klasičnih Cash-ovskih skladbi ("Ova cesta", "Baron i Mor mir svoj miruj"), a sve su one melodične, klasično izgrađene oko 2-3 osnovna akorda i imaju u sebi prijatan vokalno-instrumentalni performans u kome se osjeća da se autor posve unio u strasnu interpretaciju.

Iznenađenje koje je ovdje specijalno priređeno najmanje bi se moglo očekivati od Stipeta s pedigreom bluesera - obrada EKV "Ljubav".

Album donosi posve starinski duh vremena kada je 'voljeti i vjerovati' značilo više od 'imati i kamatariti', a u takvim pjesmama Stipe se snalazi kao riba u vodi, mada se pred sam konac može primijetiti kako je u dinamiku fabule malčice ubrizgao dozu ovog pokvarenog svijeta. No, to nije sve. Pred sam završetak ovog, naizgled monotonog akustičnog šaranja, dešava se još i najinteresantnija stvar u obliku elektronske pripovjetke "U sredini magarac" koja dušu daje za veoma poučan animirani film.

Pričica je to o ocu i sinu od nekih desetak godina koji su idući iz sela kući vodili magarca. Prvo je otac jahao magare, a sin je pješačio. Sretne ih neki čovjek koji je prekorio oca da ga može biti sramota što on jaše, a nejako dijete mu pješači. Onda je sin jahao, a otac je pješačio. Drugi čovjek im je rekao kako nije lijepo da sin jaše, a otac pješači, pa su uzjahali obojica, no malo kasnije, treći čovjek ih je iskritizirao da bi ih najradije izbatinao što muče jadnu životinju. Pa su onda obojica sjahali i pješačili; otac s jedne, sin s druge strane, a magarac u sredini. Četvrti bukvan koji im je došao u susret rekao im je da su oni tri čudna druga, te kako bi bilo lakše da jedan od njih dvojice jaše. Na to je otac flegmatično postupio - privezao je magarcu noge, na kolac ga postavio i tako su ga otac i sin nosili na ramenima. A ljudi koji su im pristizali ususret su se čudili i smijali što oni nose magarca. Otac je onda definitivno ispoljio svoj unutarnji gnjev, bacio je magarca na zemlju i povikao rulji: 'svaki čovjek je luđi od ovog magarca, ja ću sa svojim magarcom raditi i učiniti onako kako je po mojoj volji!'.

Reklo bi se - koliko ljudi, toliko ćudi, no ova pripovjetka, sva sreća da je ovdje uvrštena, prikazuje jedan sasvim drugačiji autorski pristup kakav kod Stipeta nismo do sada imali prilike ovako zorno uočiti. On je strastveni metaforičar koji se obraća masama - od male djece do onih poodmakle dobi u jezgrovitom i kristalno čistom izrazu bez ikakvih prenemaganja. Priča se taman može plasirati u dječji vrtić, osnovne škole, alternativcima, rockerima, onima u hrvatskom saboru, a i u dom umirovljenika. Ideja je odlična, samo je jedina šteta što je prekruto realizirana.

Oko ove pjesme se može napraviti cijela umjetnost, a Stipe ju je dotaknuo možda sasvim slučajno, možda čak niti nije namjeravao ovu skladbu staviti na album jer posve odudara od ostatka materijala, a možda ju je stavio samo tek toliko, reda radi da popuni prostor. Možda sam ja posve u krivu s obzirom na njegov veliki talent kojeg neprestano razvija, ali mene ovakve, naoko banalne teme, ovako dobro sročene i izvedene, jednostavno obaraju s nogu.

Da ne privatiziram, Stipe se nije u globalu mnogo udaljio od Olovnog Plesa pred kojim je veoma svijetla budućnost, ovaj njegov off-projekt je samo dodatni ispušni ventil u kome je oslobođen one bendovske zajednice koja štima poput urice. On je otkačen blues umjetnik, vrlo fin i prijatan ekscentrik, nimalo umišljen ili proračunati tip glazbenika koji bi išao na sigurnu kartu kako bi se pomislilo. Stvar je jednostavna - trenutno je u najboljim kreativnim godinama i šiba pjesme sponatno serijski, a to se dešava iskonskom umjetniku možda samo jednom u životu, možda samo u jednom periodu stihijski s namjerom, onako nepromišljeno i otkačeno bez obzira na prvog, drugog, trećeg čovjeka ili mase i pojedinca koji kritizira i komentira magarca.

Mor Krom Kinski III je solistička umjetnost velikog umjetnika, s hrabrošću tvrdim, daleko jačeg od Čopora, a vrlo bliskog nekim najvećim rock umjetnicima ovog vremena u kome živimo.
ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/08/2012