Odvojena Stvarnost ‎– Prava Sreća Tek Dolazi

Label:
Slušaj Najglasnije! ‎– none
Format:
CDr, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Reviews

Add Review

franticz

franticz

April 27, 2016
ODVOJENA STVARNOST: Prava sreća tek dolazi (Slušaj najglasnije, 2014)
Subjektivno govoreći, ovdje me osvojilo sve na prvu loptu. Sjajna, nabrušena i galopirajuća punk-rock svirka s nekim fantastičnim tvrđim i psihodeličnim dionicama, te nadasve realistični tekstovi ubjedljivog frontmena koji izgara u duhu toga o čemu pjeva i govori.

Nebitno je to što u nekim intervalima Odvojena Stvarnost podsjete na Caneta i Partibrejkerse, Dža ili Bu, pa i stare Majke, ali ovi momci imaju toliko energije u svojim pjesmama da eksplodiraju u svakoj od njih. Uz to su i socijalno edukativne da svaka od ovih, samo 8 pjesama ulazi u nezaboravnu sagu 5, 10, 100, 200, 500 ili 1000 najboljih r'n'r pjesama ex-Yu područja.

Vjerojatno je da mnogi u Hrvatskoj poput mene nisu nikad do sada čuli za ovaj bend iz Novog Sada budući da su karijeru počeli ranih 90-ih godina kada je zbog rata bio sav mogući embargo na relaciji naših dviju država koji je vladao taman toliko dugo dok se Odvojena Stvarnost nije raspala. U postavi Đorđe Mijatović (gitara), Vasa Mijatović (bubnjevi), Gordana Mijatović (bas) i Željko Baćanov (vokal), te neko vrijeme sa Milanom Miladonovim (gitara), Sinišom Miletićom (vokal) i Aleksandrom Stamenkovićem - Blu (klavijature), bend je egzistirao sve do 1999. kada su prestali s radom ostavivši iza sebe dva albuma "Samo za sebe" (1993, Take It Or Leave Records) i "Čekam" (1996, Metropolis Records). Tada im je zvuk bio okarakteriziran mješavinom post-punka, te garažnog i noise-rocka što meni djeluje veoma primamljivo i zanimljivo mada te radove nisam čuo. Ali, valja se nadati dok je čovjek živ.

Ponovno okupljeni 2013. godine u postavi Đorđe (gitara, vokal), Vasa (bubnjevi), Željko Baćanov (glavni vokal), te s novim članom Vladom Ristićem (bas) sredinom iste sa ton majstorom Sašom Milankovim - Miplom snimili su, a početkom 2014. i objavili ovaj povratnički album. Element post-punka je vidljiv tek samo u nekim pjesmama i gitarskom radu ("Nisam rođen"), dok je glavno težište na sirovom garažnom punk-rocku s melodičnim basovima, snažnim gitarskim rafalima, vatrenim vokalima i ponekom nadodanom harmom syntha.

Čvrsti zvuk koji gotovo frca od prve do zadnje sekunde svoj ubjedljivi specifikum dobiva kroz kratke osvještene socio-političke tekstove koji pokazuju srednji prst ovom prokletom vremenu lopova, vladajućih poltrona, nezaposlenosti, malograđanštini, medijskim manipulacijama i općenitoj lošoj društvenoj klimi u kojoj nema niti malo nade za optimizam. Kako je teško u ovoj kratkoj angažiranoj avanturi posebno izvojiti neke pjesme, ono što se kaže potencijalne hitove, za to će se već pobrinuti auditorij. Ovdje nema niti jedne ispodprosječne ili slabije. Takve ako su bile možda nisu niti uvrštene u ovaj niz punk-rock bisera gdje je vidljivo da bend nije ništa želio kalkulirati. Izašli su s moćnim i nadahnutim oružjem kojim se bore protiv (be)zakonja i lažnih nada koje nam se prodaju svakog dana.

Naslovi: 1.Gazda Joe, 2.In memoriam, 3.Metak u leđa, 4.Nisam rođen, 5.Ona kaže, 6.Povuci crtu, 7.Tuđi glasovi, 8.Zakoni, lopovi
ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/02/2014