S. D. Lović / Babilonci ‎– Fukizam

Label:
Slušaj Najglasnije! ‎– none
Format:
CDr, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Reviews

Add Review

franticz

franticz

April 26, 2016
BABILONCI: Fukizam (Slušaj najglasnije, 2014)
Album "Oprobavanje" koji je 8. u ovogodišnjem nizu improviziranih trakavica dao sam na recenziju Juri jer istini za volju, zatrpan sam albumima Babilonaca da se više niti sam ne mogu snaći u tim njihovim nevjerojatnim serijalima. Nadalje, album je ponovno Zdenin spoken-word na stihove Lovkea, a treće, glazbenu infrastrukturu ovaj puta su osmislili samo Car i Kralj Marek uz gostovanje Saphija, francuskog multimedijalnog umjetnika kojeg zagrebački underground krugovi dobro poznaju pod nazivom Nocturne. On je u periodu 2008/2009 nastupio triput u Zagrebu i održao fantastične koncerte u sklopu Smaranja. Nezaboravan i šokantan je bio prvi nastup 19.IV 2008. (Smaranje 05) na tajnoj lokaciji kada je bilo prisutno svega desetak ljudi koji su se mogli predbilježiti za koncert samo putem internet stranice udruge Krlja Ustvari. E, da, to je taj genijalac.

Nego, ovaj puta je album daleko odmjereniji i fleksibilniji. Zdena narativno sriče Lovkine stihove, a ovaj dvojac-trojac ga eterično prati isključivo koristeći elektroniku - synthove, klavijature, sampler i programe bez ijednog analognog instrumenta. Kompozicije su po običaju vrlo dugačke (do 25 minuta), a kako ih ima samo 4, u njima je sabijeno po desetak lirskih Lovkeovih komada. U toj cijeloj lirsko-glazbenoj šarži ostvaren je homogen i kompaktan odnos između aktera s miomirisom teatralnosti koja im je do sada redovito izmicala iz kreativnog dosega. Zdenino sricanje poezije je puno čišće i razumljivije, uživljenije i dotjeranije, te se osjeća da prati instrumentalnu podlogu. Istovremeno i glazbenici adaptiraju tonalitet i strukture zavisno o samim stihovima uranjajući u humoreske, pošalice, ironije, mrakove, strahove, paranoje i ine tematske sfere o kojima govori Lovkina lirika.

Posebnost albumu dao je upravo Saphi idealnim balansom podizanja dinamike i dramatike dugotrajnim minimalističkim tenzijama koje smjenjuje kao da se usredotočio na soundtrack tehniku. Jedina nezgrapnost je mračan ambijent u trenutku kada Zdena sriče pošalicu "To su ta komada dva" gdje je pokušavao zapjevati, hahaha... Ok, tu se baš i nisu 'našli' na zajedničkom terenu. Elem, ovaj puta je glazba daleko kreativnija i moćnija od samih stihova; u nekim trenucima odvede u fantastične psihodelične eksperimente kada slušatelj jednostavno prestane pratiti liriku. Usput, riječ je o završnici teme sa čak 16 Lovkeovih lirskih djela "Prevara/ Nem/ Drekavac/ Posle ozdravljenja/ Lažljivo pseto/ Senka/ Ja takoreći čovek/ Ah/ Klempo/ Škart/ Katran-čula/ Viza/ Star/ Budala/ Ali/ Komada dva"

Kulminacija albuma je posljednja "Proud to live in a fascist country/ Šarafi" od 18 minuta s vokalnim egzibicijama Saphija u kojoj angažirano i vrlo bijesno repetira citat 'I'm proud to live in a fascist country' dobacujući 'are you proud to live in a fascist country?'. No, u drugom dijelu kompozicije se ubacuje Zdena nepotrebno vikajući 'daj ga malo sad zašarafi' čime je smisao cijele poante sveo na zafrkanciju. Mogao je smisliti neki adekvatniji slogan, ali je očito da mu ovakvi buntovni, ljuti i revoltirani politički ispadi nikako ne leže. Sve bi on navukao na komiku i seksualnu ironiju gdje prestaje bilo kakav angažirani duh borbe protiv ugnjetavanja. A zna se točno na što je Saphi ciljao svojim sloganom...

U globalu njih dvojica u duetu se nikako ne slažu. Ne pristaju jedan drugome. Saphi je ozbiljan, drzak, šokantan, društveno i politički spreman za radikalnost, a često i brutalnost (sjetite se nastupa u Močvari 16.XII 2009), umnogome je korektan i kritički pozitivno revoltiran s artističkim multimedijalnim programom poput vođe političke stranke, a Zdena... Zna se što i kakav je Zdena. Samo nek' je pesme, fuka i nek' je veselja.

Ok. Tako je kako je. Da nije bilo ovog drastičnog poteza Cara i Kralja Mareka s pozivom Saphija, ovo bi bio još jedan uobičajeni spoken-word album u kome se izgubi draž Lovkeovih inteligentno ispisanih stihova. Opet bi 'šepao', jedni drumom, a drugi šumom, no kako je francuski genije uspio ukapirati osnovnu poantu, ovaj trojac (Zdena, Car i Kralj) je objedinio u dramatično osmišljenu zvučnu koreografiju pokazavši im kako otprilike treba funkcionirati ovakav rad. Potrudio se zakrpati kompletan dojam snažnim kompozitorskim iskustvom pridodavši daleko bolji dojam electro/post-industriala nego li se to moglo čuti na prethodnim albumima Babilonaca u ovome izdanju. Pospješio im je rejting i valja se nadati da će s vremenom isplivati još ponešto iz ove radionice kad se stvari malo slegnu. Kralj Marek se sredinom 2014. preselio s porodicom na Island obećavši da će i dalje raditi izmjenjujući ideje i snimke, ali otom-potom kada dođe vrijeme.

Ovo je možda i posljednji album ovakvih Babilonaca, no tko zna što donosi budućnost...

Naslovi: 1.Do iskupljenja/ Zabava/ Smrt Istinusa Konfususa/ Tako je/ Zora/ Zapni/ Očaj/ Smrvljen, 2.Tuga 1992/ Zver sa zubima od žada, 3.Prevara/ Nem/ Drekavac/ Posle ozdravljenja/ Lažljivo pseto/ Senka/ Ja takoreći čovek/Ah/ Klempo/ Škart/ Katran-čula/ Viza/ Star/ Budala/ Ali/ Komada dva, 4.Proud to live in a fascist country/ Šarafi
ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/10/2014