Superhammer ‎– Snakenest

Label:
Miner Recordings ‎– MR 049
Format:
CD, Album
Country:
Released:
Genre:
Style:

Notes

Superhammer -Snakenest

Barcode and Other Identifiers

  • Barcode: 9788689253481

Reviews Show All 5 Reviews

Add Review

invasion70

invasion70

August 3, 2016


Tokom osamdesetih, devedesetih godina, opšta slika vezana za domaći heavy metal prkazivala je u većoj meri tužnu varjantu, nesnalaženja njenih aktera da se suoče sa savremenijim i modernijim tendencijama unutar žanra. Domaći producenti nisu uspevali da prate brze promene na svetskom tržištu, što više se konstantno ponavljala, zaostajala. Na početku ovog stoleća, razvoj interneta donosi i onu pozitivnu stranu. Napredak savremenije muzičke tehnologije, domaća produkcija sve je više realnija i sličnija sa stranim uzorima. Broj kvalitetnih sastava, kako praksa pokazuje iz godine u godinu je u sve veći.

Jedan od vodećih, najnovijih primera svakako je i bend iz Indjije: Superhammer! Ubedljivi u svojim stavovima. "Snakenest", datim preslušavanjem pokazuju da je ozbiljno uradjen album. Muzički produkcija je prijemčivija široj slušalačkoj populaciji. Tekstovi su na engleskom jeziku, a to je logično za bendove ovakvog usmerenja na engleski jezik, suvišno reći da je time nešto izgubljeno ili dobijeno."Snakenest" sadrži sedam numera od kojih je teško izdvojiti ili izvući neku posebno. Većina materijala je slične izvodjačke vrednosti ili manirizma.

,,Razbijačka,, "Boogieman" pali ,,crno svetlo,,. Šta je bolje popiti crno vino, pivo, ili se ne libiš da popiješ i najgoru brlju. U tom polusvesnom stanju pesma "Snakenest", je nekakav etalon onostranosti i najbolja podloga za ,, ni na nebu ni na zemlji" osećanje sledeće:"The World And The Void". Taj zvuk i ta atomsfera, nekako su mi najprikladniji za nadrelna i psihodelična stanja u koje bi me, da sam hteo, a srećom nisam, dovele ove vrste alkoholnih opijata. Pesma nije lagana, na neki način psihodelična, razbija mistiku koju nosi sa sobom.

Superhammer su spremni da se upuste u trku za dobijanje i sticanje respektabilnog statusa na ovdašnjim prostorima, i za verovati je da će se u dolazećim danima izboriti za svoje mesto pod suncem.

Autor: Milan von Stone
invasion70

invasion70

August 3, 2016

Superhammer ††† Snakenest

Kada uzmete u globalu cijelu rokenrol scenu pa je podijelite na razne podpravce, lako je uočiti da je svaki pravac bio označen sa jednim, ili nekoliko bendova koji su prvi započeli dati pravac, i more sličnih nakon njih. Neki uspješniji, neki manje. Začudo, iako i u doom/sludge/stoner metalu u posljednjih 45 godina od prvog Black Sabbath albuma jeste bilo gro bendova (a realno to jeste prvi i jedan od najboljih albuma), bastardizacija pravca je bila minimalna, skoro i zanemariva. Bendovi su zvučali manje-više slično, ali je i svaki unosio nešto svoje, nešto posebno, a da nisu suviše razvodnjavali originalnu ideju. No ipak je mali broj uspio i da stvori karijeru i mnogi su jedino opstajali na marginama muzičke scene. Mogu vam navesti barem nekoliko bendova koji su danas vrlo poznati u undergroundu, a opstaju na marginama, i iskreno, samo je nekolicina uspješnih. Čak je i veliki i jako uspješni Candlemass sa posljednjim izdanjem razočarao, Cathedral su potpisali kapitulaciju, St. Vitus nemaju ništa novo a Sabati su tu i tamo. Sa zadovoljstvom vam mogu reći da Superhammer, benda iz Inđije pod neumornom Miner Records izdavačkom etiketom, imaju album koji jede sve pred sobom i uz odgovarajuću promociju, može daleko da dogura.

Kada smo kod razloga za ovo moje mišljenje, prije svega treba napomenuti maštovit i odličan gitarski posao. Svaki ton na albumu je odsviran sa mnogo, mnogo, mnogo ljubavi i žara. Pored odličnog instrumentalnog posla, jako maštovite ritam sekcije koja pomjera, prosto osjećate da to nije čisto kopiranje većih pandana, nego rad ljudi koji obožavaju muziku. Činjenica je da zvuči već poznato, ali je isto tako činjenica da je posao urađen rijetko profesionalno. U osnovi metal ali sa mnoštvom rock gitarskih šablona koji su tako prijatno iznenađenje, te za ovaj pravac vrlo zahvalna produkcija Luke Matkovića (Space Eater) koja umnogo pomaže opštoj odličnoj atmosferi. Ne tvori jednu pjesmu samo nekoliko rifova, solaža i neki tekst. Nije baš toliko jednostavno, iako ima izuzetaka. U najvećem broju slučajeva je to predan rad, tzv. džemovanje i vremenom dotjeravanje svih elemenata jedne pjesme da prave jednu logičnu cjelinu. Supperhammer su u ovome jako dobro uspjeli. Drugo, pazili su na sitne detalje, ukrase na početku, sredini ili kraju pjesme, svi oni sitni instrumentalni ukrasi da budu strateški pozicionirani i po ovome su baš jedno prijatno osvježenje. Superhammer izdvajaju sitnice, male igre instrumentima koje ovom albumu daju potpunost, daju mu masu mišića na već očvrsnulom i vrlo jakom skeletu.

Pa tu je još i odličan izbor pjevača. Bend tokom snimanja albuma nije imao stalnog pjevača i u pomoć su pritekli Strahinja Cerovina (Concrete Sun) i Aleksandar Stojković (Burning Circle) oba pjevača koji nastavljaju odličnu tradiciju velikih Jugoslovenskih pjevača sedamdesetih godina. Oba vokala su se odlično uklopili u kompletan zvuk benda i njihov stil pjevanja prosto golica uši i nadopunjuje praznine koje instrumenti ostavljaju. I u ovom segmentu je album pun pogodak i budite sigurni da će zadovoljiti kako mladu publiku željnu nećega drugačijeg, tako i stariji dio nostalgične publike.

Vratite se i prebrojte sve razloge koje sam vam naveo da ovaj album obavezno nabavljate. Ima ih na pretek i to je sve rad nekoliko vrlo predanih ljudi. Iskreno se nadam da će Miner uspjeti da ih progura i van granica matične Srbije jer debelo zaslužuju.

Autor:
Nikola Franquelli
invasion70

invasion70

August 3, 2016
Jedan od rijetkih prošlogodišnjih domaćih albuma koji me je u zaista prijatno iznenadio, je SNAKENEST sastava SUPERHAMMER, kojeg su objavili pod okriljem izdavačke kuće MINER RECORDS.
Ovi momci iz Inđije su uspjeli da postignu ono što rijetko kome polazi za rukom i kao zemljotres zatalasaju uspavanu domaću scenu. Ne znam odakle bih prvo počeo... Da li od rifova koji vas svojom iskrenošću omađijaju na prvu i s vremena na vrijeme osjetite onaj sabbathovski štimung ili od tekstova, obojenih mračnim bespućima.

Kao što rekoh, osnovu albuma čine gitarski rifovi kojima ovi momci grade specifičan stoner metal zvuk, kroz uvodnu Mesage Trapped In Flesh pa preko odlične Spirit Crushing Silence ovi momci drže ubistven tempo a čak i na instrumentalu Monochromatic Hell, gdje se ne osjeti odsutnost vokala, HAMMEROVCI su pokazali dosljednost i iskrenost bez uzmaka. Sirovi pristup produciranju albuma je dodatno začinio smisao cijele ove priče.

Posebno me raduju clean vokali koje su, zbog toga što bend u vrijeme snimanja nije imao stalnog pjevača, otpjevali Strahinja Cerovina iz grupe Concrete Sun i Aleksandar Stojković iz grupe Burning Circle koji su, uz Milana Brkića (gitara), Igora Stanića (bas) i bubnjara po imenu Stevan Voivod, svako na svoj način, dodatno obojili ovo izdanje.
Na ovom albumu teško je izdvojiti bilo koju pjesmu i reći da je apsolutni hit... Danima disk nisam vadio iz playera, jednostavno njihova muzika je sama po sebi hit.

Svim iskrenim ljubiteljima gitarskog zvuka najiskrenije preporučijem SNAKENEST,ako ni zbog čeg drugog, onda zbog ogromne iskrenosti koju nosi u sebi. Jedina zamijerka s moje strane je upućena na vizuelni momenat i pre- jednostavni izgled omota, mada to znatno ne utiče na na cjelokupni dojam kada je u pitanju ovaj album.

Ocjena: 8,5/10
Autor: Nebojša Raljić
invasion70

invasion70

August 3, 2016
Autor: Bruno Koic
Naša ocjena: 4,5 / 5

Grupa Superhammer je, za one manje upućene, metal bend iz Srbije, točnije iz Inđije, a trojac Milan Brkić, Igor Stanić i Stevan Vivod kreiraju specifičan stoner metal zvuk. Iako se žanrovski znaju ispreplitati s mnogim podžanrovima metala, a ponekad i rocka, momci iz Superhammera na sceni su otprilike dvije godine i prvi sam se puta susreo s njima prije nešto više od pola godine kada su se dostupne na Internetu nalazile tri njihove pjesme s prvog neslužbenog EP-ja. Spojivši se s izdavačkom kućom Miner Records, Superhammer u listopadu 2014. godine izdaje album Snakenest na kojemu se može čuti sedam numera.

Nisam očekivao ovako pozitivan ishod grupe koju sam tako u prolazu usputno čuo surfajući bespućima Youtube-a, no čini se kako Youtube stvarno opravdava svoju mogućnost broadcastinga raznoraznih manje poznatih bendova. Superhammer je u međuvremenu izdao album kojega sam nedavno dobio na slušanje i očekivano kao i u prve tri pjesme - nimalo se nisam razočarao. Ono što obilježava ovaj bend konstantno je igranje s prepoznatljivim melodijama i inovativnim glazbenim rješenjima, na trenutke u zvuku Snekenesta možemo čuti podosta najdražih nam stranih izvođača, bilo da slušate vokalne izvedbe, bilo instrumentalne.

Grupa je sve do prije prosinca prošle godine bila bez stalnog pjevača i sada je to promijenila te se sastavu pridružio Boris Supan, no ne pojavljujući se na prvijencu, vokalnu su ispomoć ponudili momci iz drugih srpskih metal bendova - Strahinja Cerovina iz grupe Concrete Sun i Aleksandar Stojković iz grupe Burning Circle. Dok preslušavate album, gotovo da i nećete zamijetiti „nedostatak“ glavnog pjevača, frontmena grupe, prepoznatljivo lice ili kako god hoćete, već se vokali dvojice navedenih pjevača odlično uklapaju u jezgrovitu cjelinu prepunu mračnih i bezizlaznih tekstova i melodija.

Moram reći da sam albumom oduševljen. I to ne pokušavam reći sa subjektivne strane pošto sam veliki poklonik žanra, već s one polu-laičke gdje želim pronaći vrline i mane albuma kao da nisam možebitno upoznat s renomeom benda ili nekim elementima teorije glazbe. Momci praše iskonski metal zvuk doveden iz zapadnih dijelova Amerike, gdje su korijeni takve glazbe i nastajali. Nikada ne bih rekao da ću u svojoj neposrednoj blizini imati bend koji je s velikim žarom posvećen zvuku kojega rijetko nalazimo na ovim prostorima, čak i kod domaćih metal snaga. Clean vokali također su nešto rjeđi na ovim prostorima, kao i izostanak trash i death zvuka, što je pozitivno i svježe.

Pjesme su napisane na engleskom jeziku, što je možda i jedina zamjerka na albumu, prvenstveno zato što bih volio čuti Superhammer kako izvodi stoner metal na matičnom jeziku, no to naravno, nije greška niti odraz nekvalitete. Tematika koja prevladava albumom crna je kao i omot koji je poprilično jednostavno i nenametnuto kreiran od strane Uncle Reggieja. Konceptualnost albuma nužno i ne postoji, ali postoji određena linija koja spaja promjene vokala, žestinu pjesama i uistinu zavidnu produkciju Luke Matkovića, koji je trivie radi pjevao na prvim pjesmama benda. Odličan uvod Message Trapped In Flesh, magična i najduža Snakenest te The Word And The Void po meni su obilježili ovaj album. Bitna je stavka ta da se bend nije htio upuštati u velike i moguće bespotrebne minutaže albuma te je sve što je htio reći stavio u 40-ak minuta i tek 7 pjesama, što je pohvalno jer je nenametljivo i lako slušljivo sve do kraja, kada biste htjeli još i još.

Koncertna aktivnost benda će se tijekom 2015. povećati i nadam se da ćemo ih imati priliku vidjeti i u Hrvatskoj, što ne bi trebao biti neki problem. Superhammer je doista pravo otkrivenje i velika je šteta što regionalna publika (u širem smislu) ne prepoznaje, odnosno ni ne želi prepoznati ovakav potencijal, samo zato što je nov, ili zato što je zvuk prekompleksan za nečije uši. Ako ste ljubitelji dobrog metala, dajte priliku bendu, nećete požaliti.
invasion70

invasion70

August 3, 2016
Autor:Predrag Georgijev
Online: celticslavic webzine serbia

Album otvara Message Trapped in Flesh. Dobar i usporen početak sa kvalitetnim rifovima. Već na prvoj numeri oseća se primesa Southern Rock-a (moj lični utisak), što me posebno raduje. Glas odlično prati muziku. Čini nam se da smo dobro krenuli. Numerom Spirit Chrushing Silence, nastavljamo. Brža je u samom startu već. To su ti dobri rifovi, koji ih krase! Osećaj baš onako, kako treba. Ne želimo da stanu! Muzika koja trese sve pred sobom, ne žestinom basa, već žestinom emocija koju u svojoj muzici poseduju. Bend koji svakako zaslužuje još veću podršku publike i još veću (podvlačim) medijsku podršku. To dokazuju numerama Snakenest (verovatno i najboljom na albumu) i The Word and the Void. Osećate, tu posebno koliko je ovaj bend savršen, besprekorno precizan. Momci su prosto gospodari muzike koju stvaraju. Bas bije, gitara drži uzde, koliko da ne pobegnemo pred topotom bubnja i jačine glasa. Pravi gospodari!
Numerom Diamond Gates, na prvu, pa direkt. Ne shvatamo, šta nas je snašlo. Odlična mešavina grunge-a, rock-a, pomalo doom-a, uklopljeno sve baš kako treba. Numerom Monochromatic Hell, instrumental je u pitanju i navodi nas na razmišljanje gde je ovaj bend na našoj muzičkoj sceni bio do sada. Numerom The World of Today privodimo kraj albumu kao najavu današnjice.

Utisci? Jednom rečju opisani, blaženstvo! Dobar stoner, nema šta. Bend, koji vraća stara vremena ovog žanra u današnjicu. Bend, koji svira muziku. Bend, koji će nadam se uz svesrdnu podršku Miner tima svoju muziku pustiti u etar van naših granica, jer to svakako zaslužuju. Moju podršku imaju, nedostaje jos i vaša, ako već niste nabavili svoj primerak albuma, zato trk po njega. Uživajte!